Ministarstvo obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona raspisalo je Konkurs za prijem u radni odnos nastavnika i stručnih saradnika u osnovnim školama Tuzlanskog kantona.
Potrebne dokumente za prijavu kao i uslove koje morate ispunjavati, možete pronaći na linkovima ispod
Konkurs
Prijavni obrazac za prijem nastavnika i stručnih saradnika
Prijavni obrazac za prijem pomoćno-tehničkog osoblja
Objava Objavljen Konkurs za prijem u radni odnos nastavnika i stručnih saradnika u osnovnim školama TK pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
Svjetski dan osteoporoze (The World Osteoporosis Day- WOD) obilježava se svake godine 20. listopada/oktobra, čime se pokreće kampanja posvećena podizanju globalne svijesti o prevenciji, dijagnostici i liječenju osteoporoze i metaboličke bolesti kostiju.
Zanimljivo je napomenuti da se prije 1994. godine osteoporoza nije ni smatrala ozbiljnom bolešću. Stoga su prve godine od osnutka Međunarodne zaklade za osteoporozu (IOF) bile posvećene ukazivanju na postojanje bolesti i promjena u kostima, koje mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih tegoba i poskupljenja zdravstvene usluge.
Osnivanje Međunarodne zaklade za osteoporozu (International osteoporosis Foundation IOF-a) bila je kombinacija zajedničkih napora Europske zaklade za osteoporozu (EFFO) osnovane 1987. godine i Međunarodne federacije društava za koštane bolesti (IFSSD) koja je pokrenuta 1995 godine. Okupljajući obje organizacije pod jedan krov došlo je do boljeg fokusiranja i udruživanja resursa za svjetske znanstvenike, liječnike i druge organizacije za zagovaranje zdravlja koje su se borile protiv osteoporoze.
Do kasnih 90-ih, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) zajedno s IOF-om, sponzorirala je događaje Svjetskog dana osteoporoze. Od tada je IOF preuzeo veći dio vođstva u sponzoriranju događaja za podizanje svijesti u cijelom svijetu.
Sagledavanje značaja teme kroz povijest dana osteoporoze, ukazuje i naglašava izravnu uzajamnu povezanost između osteoporoze i slomljenih kostiju koje imaju ozbiljne posljedice po pojedinca zbog ispoljene boli, invaliditeta, izgubljene neovisnosti i nemogućnosti obavljanja svakodnevnih zadataka.
Dosadašnje teme Svjetskog dana osteoporoze:
1996, 1997, 1998 :Skretanje pozornosti i podizanje svijesti o osteoporozi
1999: Rano otkrivanje osteoporoze
2000: Izgradnja zdravih kostiju
2001: Razvoj kostiju kod mladih
2002: Sprječavanje prve frakture
2003: Kvaliteta života
2004: Osteoporoza kod muškaraca
2005: Vježba
2006: Ishrana
2007: Faktori rizika
2008, 2009: Zagovaranje promjene politike
2010: Znakovi i simptomi prijeloma kralježnice
2011: 3 koraka za prevenciju: kalcij, vitamin D i vježbe
2012: Zaustavite se na jednom: Neka Vaš prvi prijelom, bude posljednji
2013: Jake žene čine druge žene jačim
2014: Pravi muškarci jačaju svoju snagu iznutra
2015: Opskrbite snagu svojih kostiju
2016, 2017 : Volite svoje kosti – zaštitite svoju budućnost
2018: Osteoporoza kod mladih osoba
2019: To je osteoporoza
2020: Pobijedite lom kosti
2021: Osnažite svoje kosti
Što uzrokuje osteoporozu?
Osteoporoza, poznata kao tiha epidemija, najčešća je bolest kostiju kod ljudi i predstavlja veliki javnozdravstveni problem u cijelom svijetu jer ona ne boli, nema simptoma koji bi ukazivali na njezino postojanje. Obično se ne zna da postoji, dok ne dođe do loma kosti.
Iako genetika ima veliku ulogu u određivanju zdravlja kostiju, postoje čimbenici načina života koji mogu pomoći u održavanju ili u nekim slučajevima poboljšati snagu kostiju.
Što je Osteopenija?
Osteopenija je stanje u kojem je mineralna gustoća kosti manja od normalnih vrijednosti, ali nije dovoljno niska da se smatra osteoporozom i ako je dijagnostikovana osteopenija gubitak kostiju nije neizbježan, mada je veći rizik od osteoporoze i lomova.
Žene sa osteopenijom predstavljaju otprilike 50% ukupne populacije izložene riziku od prijeloma. Osim toga, one s osteopenijom koje su već imale prijelom imaju isti rizik od prijeloma kao i žene s osteoporozom.
Postoje mnogi mehanizmi koji mogu dovesti do smanjenja gustoće i jačine kostiju i uključuju, ali ne ograničavaju se na stanja koja uzrokuju malapsorpciju, poput celijakije, hormonskih promjena povezanih s menopauzom ili hipertireozom, ili čak uporabu kortikosteroidnih lijekova za stanja poput reumatoidnog artritisa ili drugih sistemskih oboljenja.
Na sve pojedinačne tegobe koje uzrokuje, posljedično, osteoporoza, opterećenje postaje veće, jer iziskuje pomoć od drugih osoba pa indirektno trpe i obiltelj i društvo u cjelini, a zbog stanja koje se može spriječiti i čiji početak možemo odgoditi.
Jedan od najvažnijih aktivnosti za rano otkrivanje i sprječavanje osteoporoze je provjera gustoće kostiju. Kosti koje su manje guste lakše se mogu slomiti bilo pri naglom pokretu ili pri manjim padovima.
U svjetskim razmjerama, osteoporoza uzrokuje više od 8,9 milijuna prijeloma godišnje. To znači otprilike jedan osteoporotski prijelom svake tri sekunde!
Najmanje 1 od 3 žene i 1 od 5 muškaraca starijih od 50 godina doživjet će prijelom zbog slabih kostiju koje utječu na kvalitetu života i neovisnost milijuna ljudi.
Ne čini samo starost i ženski spol kosti lomljivijim.
U Federaciji BIH je prosječno registrirano 4207 slučajeva osteoporoze (M80-M85) na godišnjem nivou, tokom proteklog petogodišnjeg perioda praćenja 2015.-2020. godine sa stopom morbiditeta od 193 /100 000 godišnje. Samo u 2020. godini su bile 3922 zabilježene dijagnoze, sa omjerom obolijevanja: na 1 muškarca obole 2,3 žene. Protekle 2020. godine, žene su doživjele 6 puta veći porast obolijevanja od osteoporoze tokom 50-59 godine života nego prethodnim godinama života, a pik u periodu 70-79 godine. Istovremeno, muškarci bilježe porast obolijevanja u nešto kasnijoj životnoj dobi, sa 60-64 godine starosti i dosežu vrh obolijevanja sa 65-69. godinom života.
U kategoriju oboljenja (M80-M85) spadaju: osteoporoza sa patološkom frakturom (M80), osteoporoza bez patološke frakture (M81), osteoporoza klasificirana drugdje (M82), osteomalacija (M83) i drugi poremećaji gustine kosti. Uključene su postmenopauzalna osteoporoza, osteoartroze izazvane malnutricijom, malapsorpcijom, osteoporoza izazvana korištenjem određenih lijekova, osteoporoza izazvana hirurškim intervencijama itd.
Zato “pobijedimo” osteoporozu i osvjestimo da je prevencija uvijek uspješniji pristup od intervencije, ili, kako se uobičajeno kaže-bolje spriječiti, nego liječiti.
Vježbanje otpora (dizanje utega) smatra se jednim od najboljih načina za održavanje jakih kostiju, uz preporučeni unos kalcija i vitamina D.
Najsigurnija strategija je pored kretanja i vježbanja ne samo snage mišića već i održavanja ravnoteže, osigurati da konzumirate hranu s malo soli, zdrave masti i minimalno prerađene žitarice, voće i povrće. Uvijek se pridržavajte preporučenog dnevnog unosa kalcija i koristite dodatke za održavanje zdravlja kostiju.
Objava Danas se obilježava Svjetski dan osteoporoze pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
18. OKTOBRA 1955. godine proizveden je prvi primjerak Zastave 750, a dan kasnije o ovom je velikom dostignuću industrije tadašnje Jugoslavije obaviještena i radnička klasa.
Licencni Fiat 600 se uz manje izmjene i nekoliko varijacija u proizvodnji zadržao sve od 18. decembra 1985. godine, kada je proizveden zadnji primjerak. Ukupna naklada kragujevačkih pogona iznosila je 923.487 primjeraka, čime je Zastava 750 bila i ostala najpopularniji automobil na cestama bivše države.
U suradnji s Yugopapirom donosimo priču o Fići, njegovom nastanku i burnom životu dugom tri desetljeća.
Maj 1985: Fićo je međugradsko vozilo. Ako ne vjerujete, pitajte starije: oni su Fićom odlazili tamo gdje se danas odlazi avionom”, poručuje Zastavin reklamni slogan.
Zbilja je tako jer ove godine Fićo, najpopularnije jugoslavensko vozilo, puni svoju 30. godinu pa ga njegovi suvremenici dugo pamte.
Prvih 25 komada ovih malih kola, koja su, slobodno se može reći, uvela Jugoslavene u svijet motorizacije, sklopljeno je ravno prije trideset godina, dakle 1955. u Kragujevcu. Iako se bavimo slavljenikom, spomenimo da Fićo nije prvo vozilo koje je proizvedeno u gradu na Lepenici.
Riječ-dvije o povijesti. Sve je počelo i dešavalo se u bivšoj kragujevačkoj Topolivnici, osnovanoj 1851. godine. Ona je potom prerasla u Artiljerijsku upravu pa u Vojnotehnički zavod. Uoči Drugog svjetskog rata, 1940. u Vojnotehničkom zavodu je montirano 250 kamiona marke Chevrolet. Za ovaj posao je osnovana i škola 1939. godine, a pravo upisa imali su oni koji su završili niži tečaj s položenim majstorskim ispitom. Nakon rata automobili su se počeli ponovo izrađivati u Kragujevcu 1953. godine. Tada su montirana 162 džipa marke Jeep Willys. Iste godine, u junu, Radnički savjet Zavoda raspravljao je o početku stalne proizvodnje vozila.
Fiat ispred Rovera, Alfe Romeo…
Ubrzo je raspisan međunarodni natječaj na kojem bi se izabrala najbolja ponuda za suradnju iz inozemstva i najbolje vozilo koje bi se potom radilo kod nas. Prijavili su se Francuzi s Renaultom, Englezi s Roverom i Austinom, Austrijanci, američki Jeep i talijanske tvrtke Alfa Romeo i FIAT.
Svako vozilo je moralo proći test – put dugačak 4450 kilometara, od toga 1680 kilometara izuzetno teškim, brdskim terenima. Namjerno su birani skoro neprohodni putovi i loše vrijeme. Na kraju probe najviše pozitivnih bodova skupio je FIAT sa svojim modelom AR 51/55. Nakon pregovora 12. avgusta 1954. godine sklopljen je ugovor o licenci između Zastave i Fiata.
Da ne dužimo dalje, te iste godine u martu na ženevskom salonu automobila predstavljena je nova zvijezda Fiatovog programa. Mali, ekonomičan automobil, dovoljno prostran za porodicu plićeg džepa i dovoljno otmjen za damu u skupoj bundi koja se s velikim autom ne može snaći u gradu – Fiat 600. Auto je izrađen po talijanskoj mjeri, temperamentan za svoju klasu, namijenjen, prije svega, kupcu skromnijeg budžeta.
Zahvaljujući već spomenutom ugovoru Zastave i Fiata, taj hit stiže kod nas iste godine kada se rodio. Iako je godinama na zadnjoj haubi pisalo Fiat 600, radnici u proizvodnji su ga brzo prekrstili u Fiću i to ime mu je ostalo do danas. Istini za volju, uloga kuma se pripisuje i poznatom karikaturistu Miloradu Dobriću, odnosno njegovom crtanom junaku kurir-Fići, po kome je Fiat 600 dobio novo ime.
Te prve godine je sklopljeno 25 vozila. Otad do kraja 1984. godine s trake je sišlo 902.347 komada Fiće, koji je najmasovniji Zastavin model.
Bez traka i alata
No vratimo se u 1955. godinu.
“U tvornicu oružja, gdje sam radio kao bravar na pušci, 1954. godine je došao dekret da određen broj radnika predje na novi posao”, kaže Milorad Simović, jedan od prvih dvadesetak radnika koji su počeli sklapati Fiću.
Zanimljivo je da se naš sugovornik već godinama ne može osloboditi ovog automobila. Danas je jedan od poslovođa na liniji na kojoj se sklapa Zastava 750.
“Premještaj me razveselio jer sam želio malo promijeniti već ustaljen posao, ali kada sam došao u staru tvornicu, gdje smo tada sklapali Fiće, osjetio sam zebnju oko srca”, nastavlja Milorad Simović. “U tvornici oružja sve je bilo uhodano, bez ikakvih improvizacija, znalo se tko što radi. Uostalom, tu se oružje izrađivalo već sto godina, a o automobilima nismo znali ništa. Kada smo krenuli s Fićom, dijelove za ugradnju držali smo u papirnatim vrećicama. Kraj nas su bili instruktori, Talijani, koji su stalno govorili: ‘Piano, piano'… (polako, polako…).”
“Nije bilo traka kao danas”, dodaje njegov kolega iz prvih dana, Milun Aleksić, sadašnji kontrolor proizvodnje. “Školjke smo stavljali na metalne profile i kada se završi jedna operacija, onda se školjka gurne naprijed do drugog radnika. Često smo nas četvorica dizali Fiću i premještali ga na mjesto gdje se nastavljala montaža. Nismo imali alata, takozvane križne odvijače smo izrađivali sami, imali smo samo jednu jedinu mašinu za bušenje. Kada smo se malo uhodali, uspijevali smo montirati dnevno tri vozila. Čak je, godinama pošto je počela proizvodnja, bilo malo radnika koji su mogli kupiti Fiću. Pred cijelom tvornicom se moglo vidjeti četiri, pet komada. A bio je i skup, koliko se sjećam, prvi je stajao 450.000 dinara, a ja sam tada imao plaću 9000 dinara, tačno mojih 50 plaća.
Tako je 1955. godine Fićo počeo krstariti našim cestama. Bilo je to vrijeme kada se na put išlo vozom, s obaveznim gablecom od pohane piletine. Kada nam je more još bilo daleko, pa su djeca iz grada išla ljeti na praznike kod tete na selo. Novine su pisale kako je opasna vožnja sasvim novom autocestom Beograd – Zagreb. Cesta je bila suviše ravna pa je prijetila opasnost da vozač zaspi. Iste godine je na istom i tada jedinom našem autoputu ograničena brzina za putnička vozila na 100 km/h, a autobusima na 80. Zabranjeno je i kretanje zapregama po njemu.
Te 1955. nije bilo puno vozila pa su u novinama bili uobičajeni oglasi u stilu: poduzeće to i to mijenja svoj Plymouth za poluteretno vozilo ili obrnuto.
Čekalo se godinu-dvije
Automobili su bili rijetki i uočljivi pa je, na primjer, Politika krajem listopada zabilježila dogodovštinu svog novinara i fotoreportera, koje je policajac u Bulevaru revolucije zaustavio dok su službenim autom išli na zadatak. Zaustavio ih je da bi zajedno krenuli u potjeru za vozačem zelenog automobila, koji je nešto prije toga udario u zaprežno vozilo i počeo bježati. Krivac je uhvaćen u sporednoj ulici.
Već dogodine proizvedeno je 39 Fića, a 1957. čak 1743 i otad sve više i više.
“Fićo je bio veoma popularan”, sjeća se Miroslav Špagnut, zamjenik direktora RO Zastava impeks po vanjskoj trgovini. “Ja sam 1958. počeo raditi u Kragujevcu u komercijali. Sjećam se, u to vrijeme u gradu su bila samo tri privatna Fićeka. Jedan smo imali brat i ja. Da bismo ga kupili, obojica smo uzeli kredite, a pomogao nam je i otac. Te 1958. koštao je nešto više od 600.000 dinara, a opet je kupaca bilo puno. Čekalo se i duže od godinu dana na automobil.”
Kako su rokovi isporuke bili dugački, Fićo se, ponekad, dobivao i uz preporuku. Ljudima koji su tada prodavali aute ostao je u sjećanju i ovaj događaj:
U Kragujevac je stigao jedan naš slikar po auto jer su se auti mogli samo tamo preuzeti. Naravno, s debelom preporukom. Znači, preko reda.
“Ja sam umjetnik i htio bih da mi auto bude posebne boje”, objasnio je.
U to vrijeme su se auti farbali ovako: 20 dana u jednoj boji pa potom 20 dana u drugoj boji i tako ukrug, ali prodavači su bili snalažljivi.
“U redu, koju boju hoćete? Bijelu?”
“Ne, ne želim bijelu”, odgovorio je slikar.
“Slonova kost?”
“Ta je grozna. Želim nijansu. Da bude boje mlijeka koje stavite da se kuha, ali da točno bude ona boja koju ima mlijeko prije nego što zakipi…”
U tu boju se Fićo ni tada, a ni danas nije bojio.
“Auti su bili skupi, a rokovi isporuke dugački”, nastavlja Miroslav Špagnut, “pa smo se pitali odakle narodu novac. Tada je u Zastavi izvršen prvi marketing i zaključili smo da počinje proces, kako smo ga tada nazvali, izvlašćivanja, tj. prodaje imovine zbog nekog atraktivnog cilja, kao što je bio automobil.”
“Kada smo 1960. radili ekonomski elaborat za povećanje nove proizvodnje na 32.000 vozila, pitali su nas: ‘Pa dobro, ljudi, tko će kupiti te silne automobile?'” dodaje Špagnut.
Vozit će ga i Turci
I Fićo se počeo pomlađivati. Već 1960. je zamijenjen stari motor od 633 kubika novim i jačim od 750. Tada je uz oznaku 600 dodano jedno slovo “D”. Četiri godine kasnije Fićo dobiva svoje sadašnje službeno ime – Zastava 750. Čuvena vrata “naopako” su se okrenula 1968. Dvije godine kasnije (1970.) Fiat je prestao proizvoditi ovaj model iako je do tada kupcima isporučio dva i pol milijuna komada. Fićo je nastavio živjeti kod nas. Više nije bio ni prestižan ni nedostižan, ali je još bio poželjan. Pretrpio je još dva tehnička zahvata i 1975. je nastao 750 specijal, a 1980. Zastava 850.
Čak i najjača verzija nema nikakve zastrašujuće performanse jer Fićo 850 može razviti tek 125 km/h, a ubrzava do 100 kilometara vrlo dugo. Pa, usprkos tome, Fićo ima svoje kupce. Mali je, zgodan za vožnju po gradu, a za nuždu se može njime i na put. Potom, izdržljiv je. A naš ga je narod stavljao na svakojake muke. Poznato je da je služio za vuču drljače, da je korišten za pogon miješalice za beton, da je vukao i teglio teret teži od njega i da su mu pričvrstili čistač za snijeg. Sve je to Fićo stoički izdržao. Prije petnaestak godina dva avanturistički raspoložena prijatelja Fićom su iz Beograda stigla do Indije. Bez ijednog kvara. Nije u pitanju propagandni trik – ovaj pothvat nije poduprla tvornica.
U međuvremenu su ga s prvog mjesta top-liste u tvornici izgurali drugi modeli. Prije svega Stojadin, koji ga je za 14 godina gotovo dostigao po broju proizvedenih komada. Potiskuje ga i Jugo. Ali Fićo ima tu satisfakciju da je na njemu većina Jugoslavena naučila voziti, da je godinama bio jedini domaći trkački automobil. Tokom ovih 30 godina izvozili smo ga Česima, Francuzima, Dancima, Belgijancima, Nizozemcima, Ekvadorcima. Sklapali su ga Kolumbijci, vozili Čileanci, Grci, Egipćani, a od ove godine će i Turci.
Iako je s njim izrasla naša automobilska industrija, u Zastavi neće biti milostivi. U dugoročnim programima razvoja nema mjesta za Fiću. Dobro upućeni kažu da se može dogoditi da ga s trake skine Jugo namijenjen Amerikancima. Jer Fićo je zastario i nema novca za njegovo prilagođavanje strogim međunarodnim propisima. Iako bi ga rado kupovali Španjolci i Talijani.
Može se dogoditi da jubilarna godina za auto koji nas je uveo u svijet motorizacije bude ujedno i njegov labudov pjev, tj. posljednja godina proizvodnje. Davati neke određene prognoze opasno je – do sada su Fiću nekoliko puta otpisali, a on je opet preživljavao.
Napisao: Milorad Ljubisavljević (Svet, 1985.)
INDEX.HR
Objava Sretan rođendan, legendo! Prije tačno 66 godina proizveden je prvi Fićo pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
Legendarni srbijanski i jugosovenski golman, Dragan Pantelić, preminuo je jutros od posljedica koronavirusa u Univerzitetskom kliničkom centru Niš, u 69. godini, javili su srbijanski mediji.
Navodi se da se Panteliću stanje u utorak naglo pogoršalo, bio je priključen na respirator, ali nažalost nije uspio da se oporavi.
Karijeru je počeo u Lešnici, nastupao je potom za Grafičar, najveću slavu stekao u niškom Radničkom, a igrao je još za Bordo i zaječarski Timok.
U periodu od 1979. do 1984. upisao je 19 nastupa za reprezentaciju bivše Jugoslavije, a nastupao je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. i Svjetskom prvenstvu 1982. u Španiji. U post-igračkoj karijeri bio je predsjednik Radničkog, a radio je i kao instruktor u FS Srbije.
Objava U Nišu preminuo legendarni golman Dragan Pantelić pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
Fabrika čipsa Chipsy Marbo u Laktašima do kraja godine će biti zatvorena, a bez posla će ostati više od stotinu radnika.
Gašenje fabrike čipsa Chipsy Marbo zvanično je potvrđeno iz kompanije Pepsico, gdje su rekli da se proizvodnja seli u opštinu Bački Petrovac u Srbiji te da je riječ o novoj poslovnoj strategiji.
“Fabrika Marbo bit će rekonstruisana u centralni distributivni centar za cijelo tržište Bosne i Hercegovine, dok će fabrika u Magliću (opština Bački Petrovac, Srbija) postati regionalni proizvodni centar kompanije PepsiCo za područje Zapadnog Balkana, u čijem sastavu Marbo posluje već 13 godina”, rekli su iz ove kompanije za Capital.ba.
Dodaju kako će kompanija Marbo nastaviti prodaju i distribuciju u BiH te da će sektori logistike i prodaje, kao i dio drugih administrativnih funkcija, ostati u Laktašima.
Iako nisu spomenuli kakva je sudbina oko 380 zaposlenih radnika fabrike, jasno je da će mnogi od njih morati da potraže druga radna mjesta s obzirom na to da je za distribuciju potrebno mnogo manje radnika nego u proizvodnji.
Prema nezvaničnim saznanjima, bez posla će ostati najmanje 130 radnika.
Na današnjoj sjednici Vlada TK je usvojila Srednjoročni plan potencijalnih projekata javno-privatnog partnerstva za period 2022-2024.godina i Godišnji plan potencijalnih projekata javno-privatnog partnerstva za 2022.godinu sa kratkim opisom projekata Javne zdravstvene ustanove Univerzitetski klinički centar Tuzla.
Ovi dokumenti bit će dostavljeni Ministarstvu privrede Tuzlanskog kantona radi pripreme i objavljivanja godišnjeg Kataloga potencijalnih JPP projekata.
Kao Srednjoročni plan potencijalnih JPP projekta za period 2022-2024.godine, Javna zdravstvena ustanova Univerziteski klinički centar se odlučila za Urgentni centar sa višespratnom garažom, Centar za protetiku i ortotiku, Centar za dijalizu i Centar za radiohirurgiju, a za Godišnji plan za period 2022.godinu se odlučila za Urgentni centar sa višespratnom garažom, Centar za protetiku i ortotiku.
Javna zdravstvena ustanova Univerziteski klinički centar Tuzla će u svom Finansijskom planu za 2022.godinu osigurati sredstva za pripremu prijedloga projekata javno – privatnog partnerstva.
Inače, prema idejnom projektu riječ je o četveroetažnom objektu koji bi se nalazio u blizini bolnice Gradina, tačnije na mjestu postojećeg improvizovanog parkinga. Ukupna površina je okvirno 3.600 metara kvadratnih korisnog prostora, a naslanjat će se na dva ili tri mjesta sa ostalim dijelom bolnice Gradina.
Pored kliničke i specijalističke ambulante, laboratorije, kabineta za CT i magnetnu rezonancu, projektom je predviđeno i formiranje operacionih sala, uz najmanje 20 bolničkih kreveta u dnevnoj bolnici.
Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik ponovo je pričao o pjesmi “Pukni zoro” reagujući na izjavu Branislava Borenovića da je “puk'o”.
“On pjevajući najavljuje neke nove ratove i stradanja? To je za ozbiljnu opservaciju. Ovo može samo čovjek koji je stvarno puk’o”, poručio je Borenović komentarišući jučerašnji Dodikov performans sa harmonikašem u zgradi Predsjedništva BiH.
Dodikova reakcija je uslijedila brzo.
“Ja sam pjevao ‘Pukni zoro’ pjesmu, on je to pogrešno razumio vjerovatno. To je divna pjesma koju su pjevali srpski vojnici na Kajmakčalanu prvi put. U teškim borbama su se borili da se vrate na prostor Srbije, na Solunskom frontu i jedna divna pjesma koja ne vrijeđa nikoga, koja pjeva i opjevava ratnike koji se vraćaju iz rata a ne ratnike koji idu u rat, rekao je jučer Dodik nakon sjednice Predsjedništva BiH.
Osim činjenice da je za mnoge ovo lijepa pjesma, ona nije nastala onako je Dodik ispričao.
Pjesma “Pukni zoro”, koju svi rado slušaju i kafanama, i koja se pušta na raznim svečanostima u Srbiji i Republici Srpskoj, nastala je za potrebe filma “Montevideo, Bog te video”, a komponovao ju je i napisao slovenački muzičar Robert Pešut Magnifico.
Upravo je danas Magnifico na svom Facebook profilu podijelio zanimljiv video na kojem sluša šta Dodik priča o njegovoj pjesmi. Sve je ispratio uz jedan kratak komentar:
“Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujem”.
U prostorijama Gradske uprave u Srebreniku svečano su potpisani ugovori o dodjeli 20 plastenika veličine stotinu kvadrata koji će biti uručeni korisnicima koji su ispunili sve uslove javnog poziva, a po projektu kojeg zajednički realiziraju i sufinansiraju Gradska uprava i organizacija Muslim Aid.
Ukupna vrijednost projekta je oko 57 000 KM, a prioritet kod odabira korisinkika koji će dobiti po jedan plastenik bio je socijalni status.
Plastenik veličine stotinu kvadrata uz kvalitetan rad može obezbijediti prozvodnju većih količina povrća za potrebe nekoliko porodica, a može predstavljati i jedan značajan dodatni izvor prihoda od prodaje povrća.
Prilikom potpisivanja ugovora naglašena je poteba strogo odgovornog odnosa korisnika i korištenje plastenika u za to predviđene svrhe kako bi ovaj projekat imao svoju opravdanost i kako bi ova praksa dodjele plastenika bila nastavljena i u narednim godinama.
Objava Potpisani ugovori o dodjeli 20 plastenika pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
We woke reasonably late following the feast and free flowing wine the night before. After gathering ourselves and our packs, we headed down to our homestay family’s small dining room for breakfast.
Refreshingly, what was expected of her was the same thing that was expected of Lara Stone: to take a beautiful picture.
We were making our way to the Rila Mountains, where we were visiting the Rila Monastery where we enjoyed scrambled eggs, toast, mekitsi, local jam and peppermint tea.
Adderall and flirting with bulimia in an attempt to whittle herself
We wandered the site with other tourists
Yet strangely the place did not seem crowded. I’m not sure if it was the sheer size of the place, or whether the masses congregated in one area and didn’t venture far from the main church, but I didn’t feel overwhelmed by tourists in the monastery.
City Guide for Vienna
Headed over Lions Bridge and made our way to the Sofia Synagogue, then sheltered in the Central Market Hall until the recurrent (but short-lived) mid-afternoon rain passed.
Feeling refreshed after an espresso, we walked a short distance to the small but welcoming Banya Bashi Mosque, then descended into the ancient Serdica complex.
We were exhausted after a long day of travel, so we headed back to the hotel and crashed.
I had low expectations about Sofia as a city, but after the walking tour I absolutely loved the place. This was an easy city to navigate, and it was a beautiful city – despite its ugly, staunch and stolid communist-built surrounds. Sofia has a very average facade as you enter the city, but once you lose yourself in the old town area, everything changes.
Clothes can transform your mood and confidence. Fashion moves so quickly that, unless you have a strong point of view, you can lose integrity. I like to be real. I don’t like things to be staged or fussy. I think I’d go mad if I didn’t have a place to escape to. You have to stay true to your heritage, that’s what your brand is about.
Objava Leona Lewis – Bleeding Love (Dj Dark & Adrian Funk Remix) pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
We woke reasonably late following the feast and free flowing wine the night before. After gathering ourselves and our packs, we headed down to our homestay family’s small dining room for breakfast.
Refreshingly, what was expected of her was the same thing that was expected of Lara Stone: to take a beautiful picture.
We were making our way to the Rila Mountains, where we were visiting the Rila Monastery where we enjoyed scrambled eggs, toast, mekitsi, local jam and peppermint tea.
Adderall and flirting with bulimia in an attempt to whittle herself
We wandered the site with other tourists
Yet strangely the place did not seem crowded. I’m not sure if it was the sheer size of the place, or whether the masses congregated in one area and didn’t venture far from the main church, but I didn’t feel overwhelmed by tourists in the monastery.
City Guide for Vienna
Headed over Lions Bridge and made our way to the Sofia Synagogue, then sheltered in the Central Market Hall until the recurrent (but short-lived) mid-afternoon rain passed.
Feeling refreshed after an espresso, we walked a short distance to the small but welcoming Banya Bashi Mosque, then descended into the ancient Serdica complex.
We were exhausted after a long day of travel, so we headed back to the hotel and crashed.
I had low expectations about Sofia as a city, but after the walking tour I absolutely loved the place. This was an easy city to navigate, and it was a beautiful city – despite its ugly, staunch and stolid communist-built surrounds. Sofia has a very average facade as you enter the city, but once you lose yourself in the old town area, everything changes.
Clothes can transform your mood and confidence. Fashion moves so quickly that, unless you have a strong point of view, you can lose integrity. I like to be real. I don’t like things to be staged or fussy. I think I’d go mad if I didn’t have a place to escape to. You have to stay true to your heritage, that’s what your brand is about.
Objava Dj Dark – Chill Vibes pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
We woke reasonably late following the feast and free flowing wine the night before. After gathering ourselves and our packs, we headed down to our homestay family’s small dining room for breakfast.
Refreshingly, what was expected of her was the same thing that was expected of Lara Stone: to take a beautiful picture.
We were making our way to the Rila Mountains, where we were visiting the Rila Monastery where we enjoyed scrambled eggs, toast, mekitsi, local jam and peppermint tea.
Adderall and flirting with bulimia in an attempt to whittle herself
We wandered the site with other tourists
Yet strangely the place did not seem crowded. I’m not sure if it was the sheer size of the place, or whether the masses congregated in one area and didn’t venture far from the main church, but I didn’t feel overwhelmed by tourists in the monastery.
City Guide for Vienna
Headed over Lions Bridge and made our way to the Sofia Synagogue, then sheltered in the Central Market Hall until the recurrent (but short-lived) mid-afternoon rain passed.
Feeling refreshed after an espresso, we walked a short distance to the small but welcoming Banya Bashi Mosque, then descended into the ancient Serdica complex.
We were exhausted after a long day of travel, so we headed back to the hotel and crashed.
I had low expectations about Sofia as a city, but after the walking tour I absolutely loved the place. This was an easy city to navigate, and it was a beautiful city – despite its ugly, staunch and stolid communist-built surrounds. Sofia has a very average facade as you enter the city, but once you lose yourself in the old town area, everything changes.
Clothes can transform your mood and confidence. Fashion moves so quickly that, unless you have a strong point of view, you can lose integrity. I like to be real. I don’t like things to be staged or fussy. I think I’d go mad if I didn’t have a place to escape to. You have to stay true to your heritage, that’s what your brand is about.
Objava Eminem – Stronger Than I Was pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
Na Trgu sloboda u Tuzli protekli vikend je održan već tradicionalno Sajam proizvoda žena sa sela, u organizaiji Udruženje građana „Vive Žene“ Tuzla u saradnji sa Mrežom žena u Podrinju.
Žene iz ovog dijela Bosne i Hercegovine su predstavile svoju kućnu i domaću radinost, organske poljoprivredne proizvode i rukotvorine, od čije prodaje žive ili im je to dodatni prihod. Sve to je zahvaljujući projektu „Osnaživanje žena u ruralnim zajednicama – put ka pomirenju u BIH“ kojeg implementira Udruženje građana Vive Žene, a finansijski je podržan od We Effect Europe .
Projekat okuplja oko 70 žena sa područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Milića, Zvornika i Tuzlanskog kantona. Sajam je dio obilježavanja Međunarodnog dana žena na selu.
“Želimo samostalnu Republiku Srpsku u okviru dejtonske Bosne i Hercegovine”, “Republika Srpska ima pravo formirati vojsku”, “Povlačimo saglasnost za Oružane snage, VSTV-a i UIO”, samo su neke od brojnih izjava koje je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH, u proteklih nekoliko dana rekao. Sve one su propraćene budno medijski u Bosni i Hercegovini, veći dio njih je pisao o tome i u Hrvatskoj i Crnoj Gori, međutim, u medijskom prostoru u Srbiji nastupila je skoro potpuna tišina. Tek poneki portal prenese vijest, ali u poprilično blažem tonu.
S obzirom na to da su mediji u susjednoj Srbiji često i redovno izvještavali o Dodikovim istupima te da ga je Aleksandar Vučić, predsjednik ove zemlje većinom javno podržavao i priređivao mu dobrodošlice, mnoge zbunjuje popriličan tajac o najnovijim dešavanjima kako vrha vlasti tako i medijskog prostora.
“Dodik nije prisutan u medijima u Srbiji kao ranije”
“Očigledno je da mediji u Srbiji, Miloradu Dodiku ne pridaju toliku važnost i pažnju te ne daju prostor njegovim toliko eksplozivnim izjavama”, počinje priču Safeta Biševac, kolumnistkinja i urednica rubrike globus u magazinu Danas.rs.
Kako kaže, kada neko najavi da će se otcijepiti, formirati vojsku i preuzeti državne nadležnosti, onda to, dodaje, treba izazvati uzbunu u većem dijelu regiona.
“Međutim, iako ovdašnje vlasti u Srbiji Dodika prilično cijene i podržavaju, u posljednje vrijeme ove njegove najdrastičnije izjave mediji zanemaruju i nije toliko prisutan u njima kao ranije. Postavlja se pitanje da li to znači da njega zvanični Beograd više ne podržava, ali meni se čini da nažalost to nije razlog. Beograd i dalje njega podržava i uvjerena sam čvrsto stoji iza Dodikovih stavova i politike, međutim, zvanični Beograd pred međunarodnim faktorom prije svega želi stvoriti utisak da oni ne stoje iza Milorada Dodika. Dakle, neće ga direktno podržati i mislim da je to glavni razlog zašto mediji u Srbiji, prije svega tabloidi ne pišu o Miloradu Dodiku, a sve zbog ostavljanja utiska prema međunarodnom faktoru”, pojasnila je Biševac.
Srbija je okupirana lokalnim aferama
Kako dalje navodi, stvara se utisak da se zvanični Beograd želi distancirati i pokazati da ima korektnu i poštenu politiku prema BiH.
“Znate da predsjednik Srbije (Aleksandar Vučić op.a.), ne propušta priliku reći da podržava teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine, Dejtonski sporazum, ali naravno uvijek potencira i srpsku povezanost za Republiku Srpsku. Međutim, Dodika koji je ranije bio često u medijima u Srbiji u posljednje vrijeme nema. Čini mi se da nije razlog što ga Srbija ne podržava, već želi stvoriti takav utisak u regionu, a prije svega prema zapadnim zemljama. Srbija želi sebe predstaviti kao regionalnog faktora mira i stabilnosti, a ne kao nekoga ko bi podrivao stabilnost i da joj se ne bi zamjeralo što se miješa u unutrašnjost drugih zemalja. Vučića ne interesuju mišljenja zemalja regiona već međunarodne zajednice”, mišljenja je Biševac.
Osim toga, istakla je i to da je Srbija okupirana lokalnijim temama i aferama.
“Afera se dešava sada u Ministarstvu unutrašnjih poslova nakon hapšenja Dijane Hrkalović i sada je sva pažnja usmjerena na to”, dodala je Biševac.
Popov: Srbija ne želi da se dovodi u vezu sa Dodikovim izjavama
Aleksandar Popov, kopredsjednik Igmanske inicijative za Srbiju, kazao nam je da je tačno da su ranije svi potezi Milorada Dodika ispraćeni vjerno u Srbiji, prije svega one koji se odnose na Dan RS, pa do niza drugih njegovih izjava koje su dovodile u pitanje opstanak BiH.
“Međutim, u posljednjih 10 do 15 dana, izjave koje daje Milorad Dodik su izazvale veliku zabrinutost i u BiH, ali i međunarodnoj zajednici zato što one na neki način nagovještavaju ubrzanje tog procesa. Zašto u našim medijima nema ovih najava i samo u naznaka na nekim portalima je zato što vlast u Srbiji ne bi željela da se stekne mišljenje da ova država podstiče te izjave i takve poteze koje vuče Milorad Dodik. Srbija je već opterećena odnosima sa Prištinom i mislim da u ovom trenutku nije poželjno da se dovodi u vezu s agresivnim najavama Dodika”, naglasio je Popov.
“Dvojna igra Vulina i Vučića”
I Popov je mišljenja da Srbija samo za javnost “ne podržava” Dodika, kako bi se mislilo da želi stabilnost u BiH, dok je suština i stvarnost zapravo drugačija.
“Mi smo imali neke izjave zvaničnika iz Srbije još i ranije dok je predsjednik bio Tomislav Nikolić koji je izjavljivao da je krajnji cilj da budemo jedna zajednička država, a ministar Aleksandar Vulin je čak i eksplicitno govoreći o ‘srpskom svetu’ rekao da je cilj da se i na državnoj osnovi on zaokruži te da u sve to spada i RS. On je čak najavljivao i da se RS pripoji Srbiji. To je dalo alibi Vučiću da glumi mirotvorca nakon tih izjava i on komentariše da Srbija podržava teritorijalni integritet BiH. Tako da je to uvijek jedna dvojna igra Vulina i Vučića i u ovom trenutku nije poželjna ova zamršena retorika i potezi Dodika da se proprate u Srbiji”, istakao je.
Naglasio je da definitivno ne slabi podrška Dodiku iz Srbije.
“O tome najbolje govori mogućnost kada je Dodiku data činjenica da se obrati u Beogradu povodom organizovanja godišnjice prve konferencije Pokreta nesvrstanih. Lično ga je na aerodromu dočekao Vulin i omogućeno mu je da iznese svoje stavove. Mislim da ta podrška neće slabiti izvjesno vrijeme”, rekao je Popov.
“Oni koji mogu zaustaviti Dodika prave se da ne vide”
Mišljenja je da se stvari u BiH stalno zahuktavaju, da se sve više ide u smjeru disolucije, a oni koji su u stanju da to spriječe i zaustave, prave se da to ne vide.
“Prije svega mislim na Sjedinjene Američke Države (SAD) i Evropsku uniju (EU). To daje krila takvim tendencijama, ali mislim da tu nije samo Dodik u pitanju već i Dragan Čović i Bakir Izetbegović koji svaki na svoj način doprinose daljem rastakanju BiH. Međutim, ono što brine i građane BiH i ljude u regionu jeste izostanak reakcije međunarodne zajednice. Christian Schmidt, visoki predstavnik, kada je došao u BiH, on je najavio da će prekinuti takav trend, ali to se nije desilo i on je rekao da neće posezati za bonskim ovlastima. Međutim, dolaskom novih ljudi iz američke administracije je za očekivati da oni već presjeku te blage reakcije”, ispričao je Popov.
Biševac je istakla da je apsolutno šokirana i zgrožena ne samo Dodikovim izjavama već i ponašanjem.
“Ne krijem to da je Dodik meni apsolutno nesimpatičan političar prije svega jer je šovinista, nacionalista i prema mom mišljenju, a i kako pojedini mediji tvrde, povezan sa različitim kriminalnim strukturama. Uz to, meni se njegova primitivnost nikako ne dopada. Danas je doveo i harmonikaša u zgradu Predsjedništva BiH i pjevao i to je zaista pretjerivanje. Ne slažem se ni sa njegovim političkim izjavama, protiv sam razgradnje BiH, mislim da ona treba opstati kao cjelovita država uz dogovor sva tri konstitutivna naroda”, poručila je Biševac.
Bosanski kulturni centar Tuzlanskog kantona, obilježavanje “Oktobar – mjesec knjige”, nastavlja četvrtom promocijom u nizu, pa će tako sutra, u utorak, 19.10. 2021. u okviru ove manifestacije biti promovisan roman Ilijaza Dudića „Izgubljeni sin“.
Promociju koja će se održati u Plavoj sali BKC TK sa početkom u 18 sati organizuju Bosanska medijska grupa, koja je izdavač romana, i Bosanski kulturni centar TK.
Bosanski kulturni centar TK je mjesec knjige počeo promocijom knjige Tunjo – Razgovori s Muhamedom Filipovićem, Ruždije Adžovića, nastavio promocijom djela „Imancipacija“, autorice Hanke Vlahovljak i „Deset mitova o Izraelu“ koje je napisao izraelski historičar Ilan Pape, a na bosanski jezik preveo Resul Mehmedović.
Nakon promocije romana Ilijaza Dudića „Izgubljeni sin“, za 28. 10. planirana je i organizacija okruglog stola/panel diskusije sa temom aktuelnog trenutka knjige i izdavaštva u Bosni i Hercegovini.
Dio recenzije romana “Izgubljeni sin” koji je napisao Enver Kazaz:
“Ilijaz Dudić spada u one rijetke samozatajne pisce koji stvaraju u svojevrsnoj književnoj osami, rijetko kad izlazeći u buku književne scene i njene nerijetke sujetne borbe za imaginarni književni vrh, popularnost i lažnu slavu. Takav, Dudić je pisac koji plijeni svojim radom, a njegova književnost, prije svega pripovijetke, spada u red najvrjednijih književnih činjenica u tekućoj bosanskohercegovačkoj produkciji. U tim pripovijetkama osobeni magijski realist, ovaj pisac preokupiran je lokalnom zajednicom, poput slavnog Dinka Šimunovića zagorskim socijalnim i kulturološkim ambijentom ili Ćamila Sijarića Sandžakom, njenim kulturološkim obrascima, karakterima i zbivanjima, najčešće lociran pred kraj prošlog i u sami početka ovog stoljeća. Naravno, tu je i neizbježna ratna tema te zajednice u okolini Gradačca, pa je Dudić svojevrsni baštinik i Hasana Kikića i njegove maestralne zbirke Provincija u pozadini.
Izgubljeni sin, međutim, ne ide tim narativnim tragom, iako se u njemu prepoznaju realije lokalnosti, prije svega u profiliranju karaktera, koje romansijer bazira na lokalnoj kulturi, socijalnim odnosima i jeziku. No, te realije imaju sasvim drugačiju svrhu u odnosu na to kako su funkcionirale u ranijem Dudićevom pripovijednom opusu. Naime, one su ugrađene u fantastički romaneskni ambijent s alegorijskom narativnom pretenzijom i politizacijom romaneskne priče. Zato je Izgubljeni sin fantastički roman o Zavičaju, koji je po svim realijama od imena likova, nadimaka, socijalnih odnosa, mentalitetskih slika ovdašnji, bosanskohercegovački, i to ponajprije onaj ruralni, ali mu ta dimenzija priče služi tek kaoosnova za distopijsku narativnu dramu.”
U Srebreniku je održana 9. redovna sjednica Gradskog vijeća na kojoj su, nakon što je nekoliko tačaka dnevnog reda povučeno na samom početku sjednice, vijećnici su raspravljali o 5 tačaka.
Gradski vijećnici usvojili su Informaciju o aktivnostima u okviru poslovne zone “Tinja Gornja”, program razvoja zaštite i spašavanja za narednih 5 godina te Informaciju o stanju zaštite od požara i vatrogastva u protekle dvije godine, a podršku je dobio i prijedlog o izmjeni i dopuni odluke o budžetu
Kako je najavljeno, naredna sjednica GV Srebrenik trebala bi biti održana početkom novembra, a na dnevnom redu trebao bi se naći prijedlog budžeta grada za 2022. godinu.
Objava Održana 9. sjednica GV Srebrenik pojavila se prvi puta na Radio Srebrenik.
Srebrenik.NET Digitalni glas Srebrenika, već treću deceniju
