Pitali su ga odakle je. H.D. je samo cutao. Sta da im kaze odakle je? Sta njih to briga?! Uostalom, ni on sam vise nije znao odakle je, i sta je trebalo navesti kao krajnju destinaciju. Kucu? Ulicu? Grad? Kanton? Pola drzave? Drugo pola drzave? Cijelu drzavu? Susjednu drzavu? Drugu susjednu drzavu? Ujedinjeni kontinet? Zagadjeni svijet? Smanjujucu galaksiju? Beskrajni univerzum? Ili ono sto dolazi poslije kraja beskrajnog univerzuma?
Smoren teskim pitanjem sjetio se vremena prije revolucije golfova, jugo korala i ostalih perjanica automobilske industrije iz sredine 80-ih. Tata je vozio, a povremeno i gurao wartburga. Svi su ga od milja zvali lambordjini. Auto, ne tatu. Bio je plav, neregistrovan i dvotaktan. Ovo zadnje je davalo posebni akusticni ugodjaj svim putnicima. Plav i dvotaktan su bili sporedni kriteriji. Ono neregistrovan je bio problem, pa su na more isli ujakovom skodom. Motor pozadi. Oni, djeca, pozadi na improviziranom krevetu od spuzvi uguranih na zadnje sjediste, koje ce u satoru biti krevet sljedecih 10 dana. Ispod improviziranog kreveta plinska boca. Litara pet. Dovoljno da raznese cijeli auto, pregrije li se negdje usput. Gepek naprijed pun povrca, serpi, tanjira i pokoji komad odjece.
I prije nego su Rusi i Ameri u primjernoj kooperaciji sprzili nebo i zemlju i klimu i sva godisnja doba, H.D. i njegov brat su znali samo za dva godisnja doba: odlazak na more i pripreme za odlazak na more. Prvo godisnje doba je trajalo izmedju 10 i 14 dana, a ovo drugo ostatak godine.
A tek na moru H.D. bi se totalno izgubio i vise nije znao ni grad ni ulicu ni kucu. Nista. Roditelji bi jos negdje oko Konjica objasnili poucak o krizi identiteta. Barba Ivo barata svim hibridima slavenskog jezika od Gdanjska do Dimitrovgrada, od Odese do Trsta. Pred njim su morali biti Madjari, ili barem jedan od njih dvojice. Ivina zena, Judit, koju su svi zvali Jutka, a dobri Bosnjani to krivo culi, pa je prekrstili u Jufka, je bila porijeklom iz Segedina. Madjarica. Pred njom su H.D. i njegov brat, ili barem jedan od njih dva, mada je to bilo tesko razdvojiti ako su braca, a ako nisu, onda bi to mama i tata valjda trebali razjasniti, bili Svabe. Toliko bi se uzivili u svoju novu domovinu, da su, cim bi tetka Jufka naisla, mrmljali, ja, ja, ih habe ajne matematise problem.
Plan je bio jednostavan. Ne mogu si priustiti dvoje djece u kampu, pa ce roditelji prijaviti jedno, a drugo ce mijenjati identitet, ili naizmjenicno, u zavisnosti od situacije. Tako su H.D. i njegov brat bili istovremeno Hans, Zlaticko, Pusinka, Marcin, Sigmund i Simon. Svaki dan novo ime.
Strategiju ilegalnog rada najteze je bilo objasniti netom upoznatoj raji, curi i ostalim slucajnim prolaznicima. A tek nepoznavanje maternjeg jezika. Kad bi Barba Ivo popusio fazon, i bio ubijedjen da su Madjari, doveo bi tetku Jufku, a u medjuvremenu su Lajos i Istvan postali Lances i Stefan. I opet jeb’o lud zbunjenog.
Istrazni sudija lupao je rukom o nadzidzani isljednicki hastal. Odakle si covjece?! Govori ili cu ti svojerucno iscupati i jezik i sve zube. H.D. je opet slegnuo ramenima. Sjetio se strategije ileganog rada na potezu izmedju Konjica i Jablanice, dok je plinska boca treskala ispod improviziranog kreveta na zadnjem sjedistu sportske skode. Nasmijesio se i u lice mu sasuo, sve na kamaru. Ne znam!!
