Zavod za zaštitu i korištenje kultirno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK započeo je pripreme za rekonstrukciju još jednog nacionalnog spomenika na području općine Srebrenik. Radi se o Konaku Suljagića u Donjoj Špionici kod Srebrenika, jednom od najstarijih i najreprezentativnijih objekata ruralne gradnje, ne samo u Srebreniku, već i na širih bh. prostorima.
–„Projekt sanacije Konaka Suljagića radit će se po uzoru na rekonstrukciju sličnog objekta, a to je Eminagića konak u Tešnju, čiji projekat je radio Federalni zavod za zaštitu spomenika u maju 2005. godine. U toku zimskih mjeseci pripremit ćemo projektnu dokumentaciju, kako bi već na proljeće sve bilo spremno za prijavu na tendere za obnovu kulturnih spomenika koje raspisuju nadležne federalne institucije. Ako se sve bude odvijalo po planu, naredne godine mogli bi započeti i konkrenti građevinski radovi na rekonstrukciji ovog vrijednog nacionalnog spomenika“, ističe Benjamin Bajrektarević, direktor Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK.
Konak Suljagića sa sušarom za voće, magazom, hambarom, košom za kukuruz i ostalim pratećim objektima predstavlja rijedak izuzetno vrijedan i dobro očuvan primjer starog seoskog gazidnstva. Sam konak pripada tipu takozvane seoske čardaklije koja je do danas očuvala visok stepen autentičnosti i integralnosti. Svrstava se među najstarije objekte na području ove općine. Pretpostavke o njenoj starosti temelje se na narodnoj predaji, a prema dostupnim historijskim izvorima, u Konaku Suljagića nekada davno je boravio kadija i u početku su se u njemu donosile presude. U gruntovnim knjigama, koje predstavljaju prvi historijski izvor o vlasniku kuće, piše da je 1887. godine vlasnik kuće postao Dželal-bega Efendić, a nešto ranije bila je u vlasništvu i čuvene porodice Gradaščević. Na kraju prvog svjetskog rata kuću su kupili Mula-Jusuf i Haso Suljagić, koji su u to vrijeme bili nastanjeni u susjednim Ćehajama. Nešto kasnije Mula-Jusuf je kuću i dio imanja prepisao svom sinu, kojem je, takođe, bilo ime Jusuf, koji je u njoj sa supurugom Havom othranio šest sinova i dvije kćeri. Jusuf je umro 1999. godine, a tri godine kasnije i njegova supruga Hava, tako da već 15 godina u ovoj kući niko ne stanuje. Posljednji put je renovirana 1936. godine, ali je u svim elementima zadržala svoj prvobitni izgled.
Prizemlje kuće je zidano od lomljenog kamena, širine 80 centimetara, što je kući davalo veliku stabilnost, a ukućanima pružalo sigurnost. Ulaz u kuću krasi kameni luk koji simbolizira osmansku arhitekturu, a ulazna vrata su napravljena od tvrdog hrastovog drveta. Unutrašnjost kuće je bogata tradicionalnim elementima, među kojima posebnu pažnju privlači mangala, zemljana peć, hamandžik i raskošni ćilimi. U avliji kuće ograđenoj daskama, nalaze se pušnica za sušenje voća, magaza, hambar, koševi za kukuruz i štala koji potvrđuju pretpostavku da je kuća bila u vlasništvu bogate begovske porodice.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je prije četiri godine Konak Suljagića s pratećim objektima proglasila nacionalnim spomenikom BiH. Nakon što se završe radovi na rekonstrukciji i sanaciji, prema riječima Bajrektarevića, ovaj spomenik od kapitalnog značaja za kulturnu baštinu BiH, zahvaljujući bogatim muzejskim eksponatima, trebao bi se pretvoriti u etnološki muzej.
