Prvo, pozitivna strana je bogatstvo stilova koje se može vidjeti u gradovima kao što su Sarajevo, Mostar i Banja Luka. Ovi gradovi nose tragove osmanske i austrougarske arhitekture, stvarajući jedinstven spoj Istoka i Zapada. Primjerice, Stari Most u Mostaru i Baščaršija u Sarajevu su simboli kulturne sinteze i turističke atrakcije. Također, obnova i rekonstrukcija ratom uništenih dijelova gradova često uključuje očuvanje historijskih elemenata, što doprinosi očuvanju kulturne baštine.
Međutim, moderni arhitektonski projekti u BiH često nailaze na kritike zbog nedostatka koherentnog urbanog planiranja. Brzi razvoj, posebno u poslijeratnim godinama, doveo je do mnogih nereguliranih građevinskih projekata. Posljedica toga je nerijetko kaotična urbana matrica, gdje novi objekti često nisu u skladu s postojećim historijskim i estetskim kontekstom. Primjer za to je izgradnja staklenih i betonskih zgrada u neposrednoj blizini historijskih jezgri, što stvara vizualni disbalans.
Pored toga, često se kritikuje nedostatak zelenih površina i javnih prostora u novijim urbanim planovima. Gradovi se šire bez adekvatne infrastrukture za rekreaciju i društvenu interakciju, što negativno utječe na kvalitetu života stanovnika. Također, zagađenje zraka i prometni kolaps postaju sve veći problemi u većim gradovima zbog nedostatka održivih rješenja u urbanom transportu.
Iako arhitektonska rješenja u gradovima Bosne i Hercegovine nude bogatstvo stilova i povijesnog nasljeđa, postoji hitna potreba za boljim urbanim planiranjem i integracijom modernih zgrada u postojeće urbane cjeline. Poboljšanje kvalitete javnih prostora i održivih infrastrukturnih rješenja ključni su koraci ka uravnoteženijem i estetski skladnijem razvoju gradova.
