Kazani - Tinja - Srebrenik

Carev G-mol

Cage sa kamenjaša iznad Hećagine štale 10.04.1979.
Cage sa kamenjaša iznad Hećagine štale 10.04.1979.

Nekada davno, u doba turske vladavine, prolazio kroz sjeveroistočnu Bosnu Car Mahmut Obijesni IV. Taj dio Bosne mu se nije baš naročito dopao zbog pijančenja lokalnih mještana a boga mi i zbog oštre neljubaznosti pripadnica ljepšeg spola. Nježne konstrukcije koja mu nije dozvoljavala konzumiranje alkohola, Car Mahmut je u svom karavanu zabranio rakiju do poslednje kapi i oni koji su kršili zabranu kažnjavani su bičevanjem.

Možete zamisliti carevo zaprepašćenje kad je stigao u tadašnje Cage! Cage, koje se u to doba još nisu zvale Cage, su bile poznate po svakojakim orgijama, pijankama i dernecima vesele prirode. SaĆo beg je bio samoproglašeni vladar mjesne zajednice prije nego što su Cažani znali šta je mjesna zajednica i prije nego što su Cage bile Cage. Niko u tadašnjim Cagama nije znao odakle je SaĆo beg došao i kako je završio baš tu. Bilo je tu svakakvih priča i nagađanja lokalnih mudraca: neki su tvrdili da je SaĆo beg bio u službi pri carigradskom dvoru i da je pobjegao od Cara Mahmuta Nježnog III-eg za kojeg su opet tvrdili da je bio, Bože me oprosti, nastran . Neki su bili uvjereni da je SaĆo beg kralj vilenjaka pošto su ga određeni mještani viđali na Ratišu kako ga vile kupaju u kristalnoj kadi punoj bijelog vina, češljaju mu dugu, bujnu kosu i hrane ga svakojakim voćem neviđenim u tim krajevima. Treći su, opet, tvrdili da je SaĆo beg ni manje ni više nego direktni potomak Grofa Drakule iz Gornje Transilvanije, a njegovo blisko prijateljevanje sa Grofom E., ekscentričnim ali jako simpatičnim grofom također iz G. Transilvanije, samo je potvrđivalo ovu sumnju. Između divljih derneka i raskošnih pijanki, Grofa E. su mještani viđali kako visi sa ratiških bukvi poput slijepog miša, sa svilenim povezom na očima i čačkalicom među zubima. Mještani Caga koje još nisu bile Cage su odmahivali glavom, ali se nisu plaho bunili jer je SaĆo beg, ruku na srce, ipak bio dobar vladar. Oni koji su kršili prava mjesne zajednice su se doduše kažnjavali, ali tako što bi im SaĆo beg, sjedeći nonšalantno na svilenim šiljtetima i polahko pijuckajući rakiju iz srebrenog čokalja, pričao viceve dok se kažnjenici ne bi upišali ili popadali od smijeha. Onda bi ih beg vrljikom od bukve mlatnuo po stražnjici i rekao im, i sam brišući suze od smijeha: Hajd biž ba, oprošteno ti je .

SaĆo beg je imao nećakinju Nejru, za čiju se neviđenu ljepotu čulo sve do Stambola, a koju je čuvao kao sopstvenu kćer. Bio ju je obećao Ibrahim Khanu iz Egipta, jer je bogati princ obećao asfaltirati Cage koje se još nisu zvale Cage u razmjenu za lijepu nevjestu. SaĆo beg je bio puno stvari, ali nepraktičan i sanjar sigurno nije bio! Kakva ljubav, kakva romantika, kakvi bakrači! Lijepa Nejra je bila savršena i beg je samo čekao povoljnu priliku da tu savršenost iskoristi za dobrobit njegove karijere kao i mjesne zajednice.

Car Mahmut i pratnja nađoše bega i Grofa E. kako sjede u hladovini i lijeno grickaju grožđe koje su SaĆine vjerne konkubine kidale sa bogatih grana oko njih i naizmjenično hrane sad bega, sad grofa. U pozadini se čula šargija i prigušeni smijeh begovih sluga. SaĆo beg se nije trudio ustati, samo pokaza caru na tronožac od slonove kosti bez riječi i poljubi crnokosu ljepoticu sa svoje lijeve strane, Egipćanku što mu je poklonio Ibrahim Khan. Car Mahmut se strese, primi gest kakvog-takvog gostoprimstva i sjede na tronožac. Čime zaslužujemo počast, vaše cijenjeno... , stade beg u po rečenice, pogleda u grofa koji nije skidao povez sa očiju, niti obraćao pažnju na pristigle goste. Deder, grofe, pomozi mi! Udarilo mi jal sunce jal rakija u glavu, ne mogu se sjetit da sam pita kako se ono kaže . Grof odgovori lijeno rastegnutim akcentom stranca Viisoočaanstvo, cijenjeni beže, viisočaaanstvo, valda .
SaĆo beg dade muzici znak da stane i kad šutnja zavlada, pogleda ozbiljno u Cara Mahmuta. Čemu dugujemo ovu neočekivanu počast, care? Nismo valjda, ne daj bože, zakon kakav prekršili jal plaho dernečili da se čulo sve do Carigrada?
Beže, čuo sam da imaš nećakinju čija je ljepota nenadmašna u cijeloj Bosni , otpoče car. SaĆo beg dade konkubinama znak da ga prestanu hraniti. I maziti. I mahati lepezama. Za sve je imao jedistven znak. Pridiže se na jednu ruku, stavi drugu na savijeno koljeno i pogleda u cara sad već potpuno ozbiljan.
E, care, neće moći! Nejra je drugom obećana. Uzmi bilo koju od mojih konkubina, sve ti stoje na raspolaganju , pa pokaza na red ljepotica iza sebe, ali Nejru ne možeš imati . Dade znak da djevojke priđu caru, što one spremno uradiše, uvijajući se oko njega kao zmije oko čarobne frule. Obećanje je obećanje .
Dobro, ali neće na dobro izaći. Večeras mi pripremi počasnu večeru, red je da me kao vladara ugostiš. Sutra moj karavan i ja putujemo dalje .

Pripreme za počasnu večeru nisu uzele dugo. Kod bega je uvijek bilo veselo i naviklo se bilo na raskošne zabave, no ova noć je imala određenu posebnost bilo je nečeg sudbonosnog u svakom pokretu sluge, svakom padu svilenog stolnjaka po okruglom drvenom stolu, a kojih je bilo najmanje 20 pod šatorom koji se prostirao kroz noć, bijel, prozračan i lelujav. I zvijezde su svjetlucale nekako drukčije, jače, kao da su se natjecale koja će više obasjati ovu noćnu gozbu.

Čim je šator postavljen i uređen po begovim naređenjima, počela je muzika. Gitare i violine, šargije i frule, instrumenti duše, počeše pjesmu iz G-mola, sjetno. Gosti, raznovrsni poput gozbe koja ih je čekala, nervozno su se ogledavali, malo što su bili iznenađeni što Grofa E. nije bilo tu, a ponajviše što je njegovo počasno mjesto sa desne strane večeras ustupljeno Caru Mahmutu Obijesnom. On nije skidao pogled sa Nejre koja je sjedila preko puta. Diskretno umotana bijelim velom, od njenog prelijepog lica su se vidjele samo oči, crne i plamene, blago spuštene prema stolu.
SaĆo beg ustade, podiže svoj srebreni čokalj, značajnim pogledom obuhvati sve prisutne i svečanim tonom poče svoj govor:
I najnemuzikalniji insan zna da je G-mol tužan akord . Okrenu se prema muzičarima i nazdravi. Oni malo muzikalniji od vas sigurno znaju da je to jedan od najljepših molova, ako ne najbolniji, onda bar pošteno srceparajući. Počni iz G-mola, i ne znajući baladu, znaš da je pjesma nesretna . Muzičari su klimali glavama.
G-mol je akord Bosne, pripada joj kao što joj Neum pripada: nije baš neki Dubrovnik, ali izlaz na more je izlaz na more, i naše je! Naš je i G-mol, pa da je najtužniji i najnesretniji! . Ovim riječima, SaĆo beg završi svoj neobični govor i nazdravi još jednom. Gozba je mogla da otpočne.

Oko ponoći, lijepa Nejra se podiže i laganim klimanjem glave dade do znanja da se povlači u svoje odaje. Car Mahmut i sam ustade i tobož se zahvali begu na gostoprimstvu. Beg pogleda u Nejru, pomalo tužno, nazdravi i krenu do muzičara.
A sad da vas čujem i onu Pijem da je zaboravim. Al lagano, da mi koja riječ ne promakne, ne d o Allah dragi! .

Slijedeće jutro, begu su javili da je u neko doba noći careva pratnja otputovala i Nejra nestala. Grizli su nokte begove vjerne sluge, očekivali bičevanje, nabijanje na kolac, sigurnu smrt. A SaĆo beg se samo smiješio i zadovoljno vrtio čačkalicu u ustima.

U Stambolu je sedam dana kasnije Car Mahmut Obijesni odredio pogubljenje slugama koji su bili zaduženi za krađu lijepe Nejre one sudbonosne večeri: po dolasku u Stambol, nije mogao a da ne primijeti sličnost između begove konkubine, lijepe Egipćanke, i žene koja je sad stajala ispred njega sa izazovnim osmijehom na usnama i rukom na kuku. SaĆo beg je, dok su pripreme za gozbu bile u toku, Nejru otpremio sa Grofom E. za Gornju Transilvaniju. Prije bi je poklonio najboljem prijatelju nego osudio na nesretan život u carigradskom dvoru. Kakva karijera, kakva mjesna zajednica, kakvi bakrači! Nejra i Grof su ubrzo prešli u Bohemiju i tamo pokrenuli prvu nudističku koloniju umjetnika. Živjeli su sretno i bezbrižno, ili kako to već u bajkama biva.

A u dvoru Cara Mahmuta Obijesnog, niko više nikad nije smio pomenuti put u Bosnu, SaĆu bega ili lijepu Nejru. Oni malo hrabriji, usuđivali su se prepričavati priču koristeći ugovorenu lozinku Carev G-mol . Tijekom godina, Carev G-mol se skratio na Ca-Ge , i tako Cage dobiše svoje sadašnje ime.
Dvjestotinjak godina kasnije, begovi potomci su asfaltirali Cage, uz SaĆo begov blagoslov iz neke druge dimenzije...

Također provjerite

Sejh Dedo ilustracija

DEDIJA – Hasan Kikić – priča o Šejh Dedi iz Čekanića

Dedija je junačina na glasu. I pravedan čovjek. Nije volio zuluma, pa makar taj zulum došao baš iz samog Carigrada, i od samog turskog sultana. A Dediji Čekaniću se činilo da je zulum baš odatle, pravo iz Carigrada, i dolazio. Dođe paša i donese zulum. A odakle je došao paša? Iz Carigrada. E, pa onda je i zulum carigradski. I pročulo se tako čak do Travnika kako Dedija govori o zulumu.

Sedlo - Abdulah Sidran

Sedlo – Abdulah Sidran

Tako je to u životu. Kad ne ide - ne ide. Kad ide - ide.

Jedan komentar

  1. Autori clanaka, neka mi se jave da ispravimo “autorstvo” nad ovim tekstovima.

    Tokom migracije podataka sa starog sistema neke stvari nismo ispravno migrirali.

    Hvala na razumijevanju.

Komentariši