Istrazivanje slovenskog otorinolaringologa pokazalo je da na hrkanje bitno utjece straznji dio nepca odnosno oblik grla a ne blokade u nosnoj supljini kako se nekoc mislilo
Istrazivacki tim pod vodstvom doktora Iztoka Fajdige koji radi na otolaringoloskoj klinici ljubljanskog sveucilista a vec se deset godina bavi patofiziologijom ove neugodne pojave snimio je glave i grla 40 pacijenata-dobrovoljaca IT-skeniranjem
Medju njima bilo je 14 onih koji ne hrcu 13 koji hrcu umjereno i 13 glasnih hrkaca evaluaciju su dali njihovi bracni partneri
Sto je uza supljina kroz koju izlazi zrak sto smo ga udahnuli u snu to je veci rizik od hrkanja i njegova glasnost osnovno je pravilo sto ga je pokazalo ispitivanje
U tome najvecu ulogu prilikom hrkanja ima meko nepce straznji gornji dio u grlu koji u snu gubi tonus i blokira prolaz zraka
Suzenje grla do kojega dolazi u snu kod glasnih hrkaca dva i pol je puta vece nego kod onih koji ne hrcu a straznje nepce kod hrkaca je za pola centimetra izrazenije nego kod nehrkaca
Istrazivanje je ponovo dokazalo da hrkanje ne izazivaju blokade u nosnoj supljini nego one mogu djelovati samo na glasnost hrkanja
Fajdigin tim zakljucio je da se rizik od hrkanja povecava s godinama i tjelesnom tezinom Istrazivanje je objavljeno u uglednom americkom casopisu Chest
Preuzeto sa: www iskon hr
