Srebrenik

Pod utiskom sačuvanih historijskih podataka na posmatrača, može se u prvi trenutak učiniti da su danas sačuvane ruševine ostaci starog srednjovjekovnog grada. Međutim, već kod prvog promatranja iz blizine zapaža se da se ovdje nalaze građevine iz dva perioda, od kojih su iz starijeg doba sačuvani tek neki zidovi, dok je većina objekata iz onog novijeg doba. Ono što ovdje danas uglavnom dominira, to je djelo zidara iz turskog doba. Zidovi Srebrenika ostavljaju dojam da su izvedeni u jednom vremenu i od ruke istih majstora, prema jednom cjelovitom planu. Jedino kula broj 3 čini iznimku utoliko što će biti da je starijeg datuma, dakle iz vremena srednjeg vijeka.

Srebrenik se spominje prvi put u pisanim izvorima 15. februara 1333. godine. Grad je tada bio u vlasti bosanskog bana Stjepana II Kotromanića 1322-1353. Toga dana, ban je u podgrađu Srebrenika primio poslanike Dubrovačke republike, pa im tom prilikom potvrdio pravo posjeda u Stonskom ratu (Pelješcu), «za sva vremena» – kako on to izjavljuje u svojoj Povelji. Banu se tih dana ovdje rodio i sin, što je pružilo povoda za posebne svečanosti. Od tada pa do 1512. godine, kada je prešao u turske ruke, sreća je ovom gradu bila različito naklonjena. On je vrlo često mijenjao gospodare. Sadašnji zidovi Srebrenika su iz nešto mlađeg vremena – oni potječu iz 18. stoljeća. No grad i danas još nakon mnogih i temeljitih prepravaka, pokazuje svoju staru srednjovjekovnu osnovu i obrise. Smješten na vrletnoj stijeni, on impozantno dominira svojom okolicom.