Selo Piskavica kod Gračanice ima 1.000 stanovnika i puno je neobičnih priča. Vile im pomažu u liječenju djece, i ako je dijete bolesno, vjeruju da će ozdraviti ukoliko mu promijene ime. A, ukoliko se u selu igra kolo, nipošto ga ne prekidajte!
Omer Ćorić živi na kraju sela Piskavica. Devedesetogodišnjak je sam u kući, slabo vidi, preživio je križni put i vrlo je susretljiv.
"Na ulazu u selo Piskavicu, trebali ste znati da se ne staje na prag“, šeretski govori, "ali to je običaj da mlada ujutro mora prag oprati kako svekar ne bi prigovarao."
Piskavica, kao i druga slična sela u Bosni i Hercegovini, ima svoja nepisana pravila. Izet Spahić je inženjer rudarstva ali njegova velika strast je istraživanje sela, narodnih običaja, mitova i legendi.
"Godinama istražujem ovo selo. Sujevjerje je jedan dio kulture i ono je, ma kako čudno zvučalo, pomagalo ljudima da u nedostatku informacija, u neznanju koje je vladalo, nađu smiraj. A sve je lakše kada je duša mirna“, ističe Spahić za "Deutsche Welle".
Kako je Mustafa postao Avdo?
Omer govori o mnogim običajima i vjerovanjima u selu Piskavica. Naprimjer, ako je dijete bilo bolesno, trebalo mu je dati novo ime.
"Izneseš dijete na raskršće i prvog prolaznika pitaš da li ga želi kupiti. On obično odgovara sa "da" i onda mu daje novo ime“.
U dokumetnima ostaje staro ime, ali u narodu cijeli život nosi ime koje mu je dao slučajni prolaznik. Ovu priču potvrđuje i najstarija mještanka Piskavice, Havka Hamidović.
"Moj muž Avdo je jednom prilikom krenuo na brdo i vidio ženu koja s dijetetom sjedi na raskršću. Pitala ga je da mu proda dijete, a on se vrati da pita mene šta da radi. Dala sam mu 10 dinara i makaze. Odsijeci mu malo kose, daj novac i novo ime. Tako je uradio. Dijete se zvalo Mustafa a on mu je dao novo ime – Avdo. I danas ga u selu svi zovu Avdo, malo njih i zna da je to Mustafa."
Nožem na onog ko prekine kolo
Bilo je i drugih metoda koje su se koristile u nedostatku ljekara. Ukoliko je dijete u selu plakalo, Havka je koristila vrlo neobičan tretman za koji je uvjerena da bi i danas urodio plodom.
"Uzmeš dijete za nožice", objašnjava pokretima ova živahna starica, "okreneš nožice prema suncu i tri puta kažeš tepajući vili: Vilice, pobogu sestrice, do sada je moje dijete plakalo za tvojim, od sada neka tvoje plače za mojim! Tako tri puta u tri dana, i mora dijete prestati plakati."
"Bilo je i surovih običaja kada se glavom plaćalo", kaže Izet Spahić.
"Ukoliko bi neko zaustavio šargiju kada kolo igra ili ako nekome opsuje majku, taj bi bio zboden nožem."
Pored neznanja, neimaštine i ponekad vrlo čudnih običaja, Omer Ćorić sa sjetom konstatuje kako su to bila ljepša vremena.
"Bili smo gladni i bosi, ali smo se družili, bili smo zajedno."
Ovo selo puno je priča o vilama koje su izrađivale pletenice konjima, pomagale u pranju veša... Sve će to Izet Spahić objaviti u svojoj knjizi o Piskavici.
