Molluskum contagiosum su virusne bradavice i predstavlja veoma često oboljenje djece i mladih u pubertetu. Oboljenje izaziva istoimeni DNK virus iz grupe Pox virusa.
Dokazano je postojanje dvije vrste ovog virusa koji se prenosi direktnim kontaktom, a rjeđe preko predmeta i autoinokulacijom (ubodom igle i dodirom s infektivnim materijalom, npr. krv, gnoj...).
Virus obično obitava na vlažnim mjestima kao što su bazeni za plivanje i podovi prostorija za tuširanje pa se lako "zavuče" ispod površine kože. Period inkubacije je obično od dvije do sedam sedmica, a može biti i duži.
Kako se manifestira
Oboljenje se karakterizira pojavom pojedinačnih ili brojnih, jasno ograničenih, sjajnih, poluloptastih papula (bubuljica ili kožnih mjehurića) boje normalne kože ili blijedo ružičaste.
Papule su veličine do 5 mm u prečniku i odlikuju se centralnom umbilikacijom (udubljenjem), što se može vidjeti pod lupom ili zamrzavanjem tečnim azotom.
Pritiskom na promjene, mogu se iz centra istisnuti bijela, sirasta jezgra, a mikroskopskim pregledom se potvrđuje postojanje karakterističnih tjelašaca.
Najčešća lokalizacija promjena kod djece su: lice, pazušni predio i gluteus (debelo meso). Lezije (oštećenja) šire se češanjem i zato su često linearno uređene (raspoređene u linijama zbog češanja, raznesene noktima).
Obično su asimptomatske, a u rijetkim slučajevima se može javiti pruritus (hronični svrab) i doći do sekundarne infekcije (nove dodatne infekcije).
Postojanje ekcemskih promjena i crvenog prstena oko starih promjena, znak su odložene hipersenzitivne reakcije i postojanje infekcije. Pacijenti sa rasprostranjenim i upornim moluskama ukazuju na postojanje urođene ili stečene imunodeficijencije (smanjen imunitet).
Tok bolesti i način liječenja
Moluske su benigno oboljenje koje često može u roku od sedam do devet mjeseci dovesti do spontane rezolucije (spontano povlačanje uslovljeno jačanjem imuniteta). I pored ove mogućnosti, kao i želje da se djeca poštede traume, liječenje ipak treba preduzimati da bi se spriječila autoinokulacija (prenošenje s jednog dijela tijela na drugi dio) i zaustavilo širenje virusa na osobe u bliskom kontaktu.
Način liječenja zavisi od uzrasta bolesnika, broja promjena i njihove lokalizacije. Od terapijskih metoda koriste se:
* manuelna ekstruzija - istiskivanje sadržaja papule specijalnim instrumentima,
* kiretaža - uklanjanje moluski oštrim kiretama. Kod većih i brojnih promjena prethodno se aplicira lokalni anestetik,
* krioterapija tečnim azotom, postupak obično treba ponoviti više puta,
* hemijska sredstva - mliječna i salicilna kiselina, trihlorsirćetna kiselina, retinoinska kiselina. U slučaju sekundarne bakterijske infekcije promjene treba tretirati topikalnim antibioticima (vrsta antibiotika koja ciljano djeluje na uzrok infekcije),
* najefikasniji je tretman CO2 laserom koji se izvodi u lokalnoj anesteziji. Prednost lasera nad ostalim metodama je brzina tretmana, trenutna učinkovitost i manji broj recidiva.
Važan savjet
Za ovo oboljenje, kao i za sva druga kožna oboljenja i stanja, važi zlatno pravilo dermatologije: "Nikad ne koristiti nikakve lijekove ni preparate (masti, kreme, gelove, losione) prije konsultacije sa dermatologom kako klinička slika ne bi bila maskirana i tako otežala doktoru postavljanje prave dijagnoze i predlaganje najefikasnije terapije."